Banja koju održavaju posetioci
Zahvaljujući inicijativi pedesetak stalnih posetilaca, Sirčanska Banja je uređena za ovogodišnju sezonu i od juna do oktobra bila je vrlo posećena. Ovog leta smo je posetili tri puta i svaki put su tu bili korisnici banje iz okoline Kraljeva, Gornjeg Milanovca, Novog Sada i drugih krajeva Srbije. Za banju su čuli od drugih ljudi kojima je pomogla i kako kažu redovno dolaze jer su se uverili u njenu lekovitost. To je verovatno i razlog zašto ova divlja banja opstaje decenijama bez ikakvih ozbiljnih ulaganja u nju.
Ove godine korisnici banje predvođeni „Rođom“ iz Gornjeg Milanovca koji je dugogodišnji posetilac banje, zajedničkim sredstvima napravili su tuš kabinu, izbetonirali još jedan manji bazen, postavili stolove i klupe i očistili bazene i kade za kupanje. Tako je ova mala prirodna oaza udaljena dva kilometra od centra sela Sirče i oko šest kilometara od Kraljeva spremno dočekala ljude koji se ovde ili leče, ili kako kažu održavaju zdravlje. 
O lekovitosti vode koja ovde izvire pisao je 1972. godine Dr Mihajlo Kostić. On je istakao da je reč o sumporovitoj i tzv. „vulkanskoj vodi“ koja izvire u rasedu podno Kotlenika, planine koja je u tom delu izgrađena od produkata davno ugašene vulkanske aktivnosti, najverovatnije u doba gornjeg miocena. Kostić piše da u poređenju sa dvadeset pet drugih banja u Srbiji, voda iz Sirče ima najveći sadržaj nikla, hroma, bakra, litijuma, cezijuma, srebra i vanadijuma. Lečenje se postiže pijenjem vode, kupanjem i mazanjem lekovitim blatom koje vekovima skuplja mineralne materije iz vode koja tu neprestano dotiče.

Po mišljenju stručnjaka, izvori u Sirči su praktično nepresušni i potrebno je samo raditi nova istraživanja i bušenja radi povećanja kapaciteta vode a u cilju daljeg razvoja ove male i još uvek divlje banje. Praksa je pokazala da ova banja uspešno leči ili zalečuje mnoge bolesti kostiju, mišića, nerava i kože.
Kostić piše da je moguće da je Sirčanska banja za lečenje ljudi korišćena u antičko doba kao i u srednjem veku kada je selo Sirča bilo metoh manastira Žiča, ali da pisanih tragova o tome nema. On je prema priči meštana početak lečenja u ovoj Banji vezao za 1919. godinu kada se tu najpre izlečila bolesna stoka, a onda su videvši to počeli da se leče ratnici sa Solunskog fronta koji su bolovali od reumatizma, a prvi Sirčanci koji su se tu lečili bili su Mijajlo Burmazović, Zvezdan i Milan Marić i Milenko Nikolić. 
Međutim, kasnije je otkriven zapis Branka Leševića koji se danas nalazi na tabli u ovoj Banji a gde piše da je Banja Sirča otkrivena 1836. godine. Otkrili su je radnici koji su tuda prolazili peške idući na posao. Jednog radnika pratilo je šugavo kuče koje je ušlo u baricu a posle dva dana rane su počele da mu zarastaju. U barici su počeli da se kupaju i ljudi a među prvim izlečenim pacijentima bili su bračni par Radosav i Dobrila Vuković koji su u znak zahvalnosti, na mestu barice, prvi izbetonirali mali bazenčić. Radosav je zbog toga, jer je uzurpirao državno zemljište osuđen na tri meseca zatvora koji je odležao. U zapisu se dalje navodi da banja leči diskopatiju, išijas, bolove mišića, sinuse, jedan vid spondiloze i neke kožne bolesti.

U blizini banje postoji nekoliko vikendica i kuća gde posetioci iz drugih krajeva Srbije nalaze smeštaj, tu je i jedna kamp kućica, a neki posetioci odsednu u Kraljevu i svakodnevno ovde dolaze automobilom. I u ovim hladnim mesecima ljudi dolaze, toče lekovitu vodu i nose je kući i čekaju početak nove sezone za kupanje i terapiju lekovitim blatom.
„Projekat je sufinansiran iz budžeta Grada Kraljeva. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.“

